Gradina kod izvora paljanske Miljacke, stari grad na sastavu Paljanske i Mokranjske MIljacke I Pavlovac iznad rijeke Prače u Šainovićima su ostaci srednjovjekovnih utvrđenja, koja su bila u vlasništvu vlastele Pavlović. Pavlovići su plemstvo koje je u Srednjem vijeku vladalko istočnim dijelovima Bosne. Zemlja ove vlastele prostirala se od Dobruna na istoku, do Vrhbosne na zapadu sa glavnim gradovima Borčem i Olovom. Današnje područje Pala je bilo granica između dvije župe i to Vrhbosne i Vrh Prače. U to vrijeme je Prača bila trg i trgovački centar. Na teriroiji današnjih Pala su bila podignuta ova tri utvrđenja iz tog razloga što je na ovoj teritoriji bio veliki strateški značaj. Tadašnja geopolitička situacija i nemirni četrnaesti vijek je iziskivao je i velike napore u očuvanju teritorija i stanovništva ovog kraja.
Ova pomenuta utvrđjenja koja su nastala na današnjoj teritoriji opštine Pale i opštine Pale Prača, svojom arhitekturom i mjestom gradnje objašnjavaju prilike u tom burnom vremenu. Utvrđenja su napravljena iznad rijeka na „čukama“ odakle se mogao posmatrati veliki prostor. Pravljena su uglavnom sa prilazom samo sa jedne strane, dok su se zidine građevine pratile nepristupačnu konfiguraciju terena i nastavljale da se grade veoma visoko. Nažalost, danas je vrlo malo ostalo od građevina. Pojedini zidovi svjedoče o tom vremenu. Na području Gradine iznad Paljanske Miljacke počela su arheološka otkopavanja i tom prilikom je nađeno više primjeraka posuđa, oruđa i oružja iz tog vremena. Arheološka istraživanja se nastavljaju i nadamo se da će se uskoro pojaviti novi dokazi na osnovu kojih se mogu tumačiti prilike u tadašnjoj Bosni.
Vlastela Pavlovića je živjela u gradu Borač, čiji se ostaci nalaze na lijevoj obali Prače u današnjoj opštini Rogatica. To je bio jedan od najvećih i najutvrđenijih gradova u srednjovjekovnoj Bosni. U voom gradiću je bila rezidencija vlastele Pavloića koja nije često napuštala ovaj grad. Na svoj dvor su primali trgovce iz Dubronvika, vršili vlast, pisali povelje itd. Često su u ovaj grad dolazili glumci, pjesnici, ljetopisci, pa je to bio jedan grad – centar kulturnih dešavanja. Sam grad Borač je zauzimao centralni dio, kada je riječ o posjedima koji su bili u vlasništvu vlastele Pavlović. Bio je to jedan vijek vladavine vlastele Pavlović sve do dolaska Turaka 1435. Godine na ove prostore. Tada je grad Borač do temelja porušen, a utvrđenja na teritoriji opštine Pale su korištena u vojne svrhe, kao osmatračnice.
O utvrđenju koje se izdizalo iznad korita Paljanske Miljacke (Gradini) Đoko Mazalić je govorio ovako:
Utvrđenje je podignutopo srednjovjekovnim građevinskim principima: glavna kula na udarcu, na drugoj strani – kula za stanovanje i osmatranje, a između njih, u jakim zidovima, ostale zgrade. Ispod ovog dijela, na najpovoljnijem mjestu, nalaze se ograđeni obori, a služili su kao vrtovi i šetališta, da u slučaju napada na grad zadrženeprijatelja u prvom naletu. Zbog toga su bili opremljeni zidom koji je na opasanom mjestu bio opremljen sa jednom ili dvije kule. Zidovi ovog grada bili su debeli od 1,10 metra do 1,40 metra, kapijska kula imala je debljinu oko 2 metra, zidovi okrenuti prema neprijatelju oko 3 metra, dok su pregradni zidovi imali 70 centimetara.
Po predanjima do polovine 19. Vijeka je bio ukopan top, potonuo u zemlju. Još mnogo legendi je vezano za ovaj grad.
Nadamo se da će današnja arheološka iskopavanja na lokaciji ovog utvrđenja, potkrijepiti i proširiti vidike i saznanja o tadašnjem vremenu i prilikama u Srednjovjekovnoj Bosni.